Moto trke MotoGP Priče iz boksa

Tomizawa – zvezda koja je kratko sijala!

Japan, zemlja izlazećeg sunca, kamikaza, zemlja atraktivnih vozača.

Pre tačno pet godina, 2009. godine, svi neutralni ljubitelji motociklizma su uživali i istovremeno navijali za Aoyamu u borbi protiv nadmoćnih Aprilija u poslednjoj sezoni prototipova od četvrt litre. On je tu bitku dobio i tako postao heroj, dok je istovremeno 250-ice ispratio u istoriju. Početkom 2010. godine kao njihova zamena rodila se nova srednja kategorija, a sasvim neočekivano, sa njom je rođena i nova zvezda, Shoya Tomizawa! Dečko iz Čibe je za većinu došao niotkud i pobedio na prvoj trci. Njegova zvezda je zasijala vatrenim sjajem, da su mnogi pomislili da je konačno došao naslednik legendarnog Daijira Kato-a, ali nažalost umesto da ga nasledi, on mu se pridružio.

A kako je sve počelo?

Kao trogodišnjak u malom gradu Asahi u okrugu Čiba, gde je i  rođen desetog decembra 1990. godine, počeo je da vozi dečije motore i da otkriva čari brzine, ljubav koja će vremenom postajati samo jača. Sa godinama su dolazili i veći motori, a sa polaskom u srednju školu u rodnoj Čibi, gde mu je glavni predmet bio Engleski, postaje redovni učesnik japanskog prvenstva u klasi 125cc, klasi koja ima veliku tradiciju u Japanu. Na kraju 2006. godine osvaja drugo mesto u tom šamionatu i titulu rukija godine.

Naredne godine vozi paralelno u klasama 125cc i 250cc, u prvoj završava sezonu stepenik niže u odnosu na prethodnu, na trećoj poziciji, dok se u jačoj kategorji morao zadovoljiti osmim mestom. Usledila je 2008. godina kada se u potpunosti koncentirše na klasu od 250cc i na kraju osvaja vicešampionsku titulu. Istovremeno je 2006. i 2007. učestvoao i u trkama svetskog prvenstva na Japanskoj rundi šampionata sa posebnom pozivnicom organizatora u klasi 125cc, a 2008. po istom receptu nastupa i u klasi do 250cc.

Iako na tim trkama nije zabeležio značajne rezultate (2008. godine osvojio prve bodove u okviru svetskog prvenstva završivši na 14. poziciji u jedinom nastupu), njegove vožnje u domaćem šampionatu bile su dovoljne da zapadne za oko timu CIPMOTO-GP250 i vozeći prvu punu sezonu u svetskom prvenstvu na Hondi na kraju osvaja 17. mesto u šampionatu sa ukupno 32 boda, koja su proistekla iz dva deseta mesta kao najboljim rezultatima. Ipak treba imati na umu da je to poslednja sezona 250-ica i da je Honda praktično već obustavila razvoj svojih motora, za razliku od Aprilije. A onda dolazi 2010. godina!

Nova klasa, mnogo svetskih šampiona, mnogo povrtanika iz najjače klase, diplomci iz prethodne sezone 125cc, dosta poznatih lica iz 250cc koju je ova klasa zamenila, nekoliko pridošilca iz sveta superbikea i supersporta, sve u svemu jako šareno i brojno društvo. U kvalifikacijama se našao čak 41 vozač, a kolonu je predvodio osvajanjem pol pozicije prvi favorit pred početak šampionata, a ispostaviće se i prvi šampion, Toni Elias, ali čast da se upiše kao prvi pobednik u istoriji klase pripala je našem junaku.

Tomizawa Moto2

I dok su se svi pitali odakle je došao ovaj mali, on je već na sledećoj trci u Jerezu pokazao da ta pobeda nije slučajnost i da je tu da ostane osvojvši svoju prvu pol poziciju i drugo mesto u trci, čime je i dalje zadržao vođstvo u generalnom plamanu. Njegov agresivni stil vožnje imao je i negativne posledice, padove u 4 od narednih 8 trka, a poslednji u Misanu je bio i fatalan. Nakon što je izgubio kontrolu nad motocikolom prilikom izlaska iz jedne krivine na njega je naleteo Alex de Angelis i tu je bio kraj…

Za svega 10 trka, koliko se nalazio pod svetlima reflektora, pružio nam je mnogo uzbuđenja, obilaženja, pobedu, dve pol pozicije (drugu ostvario u Brnu) i sve je izgledalo kao da je novi šampion stupio na scenu, ali nažalsot nije tako bilo suđeno.

Oni koji su ga poznavali u padoku kažu da je bio jedan od najveselijih momaka, uvek sa osmehom na licu, nikad nije propuštao priliku da se pozdravi sa svima čak i u prolazu, ali istovremeno je bio i jako profesionalan kada je vožnja u pitanju, totalno posvećen, jednostavno dečko sa harizmom ili zrak sunca, kako su ga pojedini članovi padoka zvali. Ipak, 5 septmbra 2010. godine on je zauvek otišao ne napunivši 20 godina, a nama ostaje sećanje na uzbudljive momente koje nam je broj 48 doneo u svom kratkom boravku na trećem kamenu od Sunca.

Autor: Mile Živanić (preuzeto sa portala AutoMotoTrke.rs)

O autoru

Pogledajte sve objave

Igor Gašparević

Igor je jedan od osnivača sajta. Od 1997. godine ne propušta ni jednu moto trku u Šampionatu Srbije. Voli da piše i trudi se da bude objektivan. Osim pisanja, zadužen je i za društvene mreže, tako da vam uglavnom on odgovara na sva pitanja.

Pratite nas

Video